Trener svih trenera vraća Realu nadu
Fabio Capello vratio se u Madrid nakon devet godina. Talijan rođen 1946. na granici sa Slovenijom trenirao je Real samo jednu sezonu, ali i to mu je bilo dovoljno da postavi temelje momčadi koja je u idućih pet godina odnijela tri Lige prvaka i dva Interkontinentalna kupa!
Mada su najveću slavu za te naknadne pokale pokupili Capellovi nasljednici, Jupp Heynckess i pogotovo Vicente Del Bosque, Talijan je taj koji je dao odlučujući zamah Realovom stroju.
Madridski je kraljevski klub 1995/96 imao razočaravajuću sezonu pod Jorgeom Valdanom, ostavši bez mjesta u Europi, i Fabio Capello nametnuo se kao logičan izbor predsjedniku Lorenzu Sanzu. Capello je posložio kockice i doveo Real do naslova sa samo četiri poraza u 42 kola, osam manje nego u sezoni prije toga.
Ljetos je slučaj bio sličan: Real je zadnje tri godine ostao bez trofeja, a Capello se igrom slučaja našao slobodan. Zasluga skandala u calciju, naravno.
Madrid, naj-grad u Europi
Kad je postalo očigledno da će Juve biti isključen iz prve lige, Capello je od kluba dobio raskid ugovora, pozvavši se na neku misterioznu klauzulu koja mu je omogućavala odlazak pod povoljnim uvjetima. Teško da je ugovor predviđao mogućnost da bi Juventus mogao izgubiti prvoligaški status, no u svakom slučaju nova klupska uprava, koja je stupila na vlast nakon ostavki Girauda, Bettege i Moggija, nije treneru pravila problema.
"U Španjolskoj ima mnogo stvari koje mi se sviđaju, ne samo pršut. Mislim da je Madrid u ovom trenutku najbolji grad za život u Europi. Moja žena je još prije 10 godina rekla da je to najbolje mjesto u kojemu sam mogao dobiti posao."
Iz prvog razdoblja kad je radio u Realu, Capello je sačuvao vikendicu u Marbelli, na jugu, kao da je slutio da će se jednog dana vratiti. Predrag Mijatović, novi sportski direktor, nije imao teškoća u nagovaranju. Kao izabranik za direktora predsjedničkog kandidata Ramona Calderona, Mijatović – bivši igrač Reala u prvom Capellovom mandatu – odletio je privatnim avionom na otok Pantelleria, bliže obali Tunisa nego Italije, na pregovore s Capellom.
- "Imam na tom otoku malu kuću. To je mirno mjesto, bez plaže. 'Peđa' i ja se dobro slažemo i brzo smo se dogovorili", priča Capello, o kojemu Mijatović kaže da je "najbistriji trener s kojim je ikad radio."
Kad je Calderon dobio izbore, barem u prvom brojanju glasova, potpisao je prvo Capello, a onda i nekoliko igrača koje je tražio za novu sezonu: Cannavaro, Emerson, Van Nistelrooy.
Realu trebaju muškarci u momčadi
- "Tremamo muškarce, igrače koji se neće prepasti od Realove majice. To je važno. Ima nogometaša koji se ističu u drugim, manjim klubovima, a onda se nađu u većem klubu i ne funkcioniraju."
Oduševljen je Cannavarom, kapetanom prvaka svijeta, kojeg je dovukao iz Juventusa.
- "Vrlo je ozbiljan i drži se kao vođa. Njegova dob od 33 godine nije nikakav problem, jer se maksimalno čuva. Nije vrlo visok (176 cm, op. a.), ali zadivljujuće skače i odlično se postavlja. Siguran sam da je trebao biti izabran za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva."
O drugom pojačanju iz Juventusa, 29-godišnjem Emersonu, kaže da je "možda malo podbacio na Mundialu, ali to je možda zato što u brazilskoj reprezentaciji nisu navikli da neki njihov igrač tako puno trči."
Real je prošle tri godine ostao "suh" što se tiče titula, što mu je najduža stanka u zadnjih pedeset godina.
- "Ne mogu proći još tri godine bez trofeja. Sigurno bi me izbacili prije no što se tako nešto dogodi!" – svjestan je 60-godišnji trener.
Capello je trenersku slavu stekao vodeći Milan između 1991. i 1996. Preuzevši Milaneze od vrlo uspješnog Arriga Sacchija u ljeto 1991. produžio je epohu uspješnosti crveno-crnih na još pet godina i oborio rekord nepobjedivosti u talijanskom prvenstvu. Pod Capellom, Milan je izdržao 57 utakmica bez poraza kroz cijelu sezonu 1991/92 i veći dio iduće sezone, kad je seriju prekinula Parma na San Siru pogotkom Faustina Asprille. Zapravo je ukupan Milanov niz nepobjedivosti trajao 58 utakmica, ali na prvoj od njih, koncem svibnja 1991., trener je još bio Arrigo Sacchi.
U Europi, Capellova je squadra triput zaredom igrala u finalu Lige prvaka, od kojih je dva izgubila s po 0:1, 1993. od Marseillea i 1995. od Ajaxa, a dobila s 4:0 ono u Ateni protiv Barcelone, u jednoj od najljepših utakmica u povijesti finala eurokupova.
Real je Capella angažirao 1996. zajedno s Davorom Šukerom, Predragom Mijatovićem i Robertom Carlosom, s instantnim uspjehom. Međutim, Capello je 1997. na opće iznenađenje raskinuo suradnju sa Španjolcima i vratio se na poziv Berlusconija da izvuče Milan iz krize rezultata i igre. Njegova druga era za kormilom Vragova bila je kratka i gorka, jer momčad nije uspio uvesti čak niti u Kup UEFA.
Nakon tog neuspjeha godinu je dana pauzirao, da bi 1999. preuzeo Romu i ubrzo joj dao pobjedničke obrise. U prvoj sezoni doveo ju je do Europe, a 2001. i do tek trećeg naslova u klupskoj povijesti, 18 godina nakon prethodnog. U iduće tri godine još je dvaput s Romom bio drugi i jednom finalist Kupa, a 2002. je u igri za scudetto bio do zadnjeg kola.
S istim klubovima i igrački i trenerski trofeji
Kad se odnos s Vukovima istrošio (i kad se Romina blagajna ispraznila nakon godina nesmiljenog kupovanja), Capella se sjetio Juventus, tražeći nasljednika trofejnom Lippiju. Sprega Juvea i Capella odmah se pokazala pobjedničkom, mada danas znamo da su u tim pobjedama ulogu igrale i izvansportske okolnosti. U obje sezone u kojima ih je vodio trener iz Friulija, Zebre su se okitile scudettima, postigavši 53 pobjede i pretrpjevši samo pet poraza. Nešto od te blistave bilance valjda je zasluga i Capella, a ne samo Luciana Moggija i njegove mašinerije za namještanje prijateljskih sudaca.
Capello je jedinstven trener u svijetu po tome što je s ista tri kluba osvajao trofeje i kao igrač i kao trener.
Za razliku od brojnih trofejnih trenera koji nisu imali zapažene igračke karijere, bio je vrhunski nogometaš, prvotimac Rome, Juventusa i Milana, sa svakim od kojih se domogao ponekog trofeja. S Juventusom je triput bio talijanski prvak i dvaput drugoplasirani, s Romom je uhvatio Kup, s Milanom i Kup i prvenstvo.
Desetljećima kasnije, kad je zamijenio igračku trenerskom uniformom, vodio je ista tri talijanska kluba i također se sa svakim od njih okitio naslovima.
Istakao se i u reprezentaciji, za koju je odigrao 32 utakmice i postigao osam golova, od kojih se najviše pamti onaj na Wembleyju, kojim je Italija prvi puta u povijesti svladala Englesku u gostima.
Igračku je karijeru završio 1980. u Milanu i to baš u sezoni koju je obilježio Totonero, do ove godine najveći skandal u calciju. Zbog namještanja utakmica radi dobitaka na ilegalnim kladionicama, te su godine kažnjeni brojni nogometaši i klubovi, od kojih Milan i Lazio izbacivanjem iz lige. Ironijom sudbine, 26 godina kasnije, još je jedan važan trenutak u Capellovom životu povezan sa skandalom i kaznama – prekid s Juventusom i drugi odlazak u Madrid. Naravno, ni u jednom slučaju njegovo ime nije se spominjalo među sumnjivcima; Fabio Capello puno je prepametan da bi se upletao u prljava posla!
Osobna karta
Ime i prezime: Fabio Capello
Nadimak: Don Fabio
Datum rođenja: 18. lipnja 1946.
Mjesto rođenja: San Canzian d'Isonzo
Zanimanje: trener
Klub: Real Madrid
Igračka pozicija: srednji vezni
Sinonim za uspjeh
Trenerske zvijezde malobrojnije su od igračkih. Lako ih je nabrojati i na prste Alex Ferguson, Marcello Lippi, Jose Mourinho, Rafael Benitez pa od južnoameričkih Carlos Bianchi i Luiz Felipe Scolari. Fabio Capello član je te elite, trener čije je ime sinonim za uspjeh. Pogledajmo kakve je sjajne rezultate postigao u 15 godina rada na vrhu.
Sedam talijanskih prvenstava: 1992., 1993., 1994. i 1996. s Milanom, 2001. s Romom i 2005. i 2006.* s Juventusom
Četiri talijanska Superkupa: 1992., 1993. i 1994. s Milanom te 2001. s Romom
Jedno španjolsko prvenstvo: 1997. s Real Madridom
Jedan španjolski Superkup: 1996. s Real Madridom
Liga prvaka: 1994. s Milanom
Europski Superkup: 1995. s Milanom
(*dva zadnja naslova Juventusu oduzeta odlukom Saveza)
Copyright Soccerphile/Zri Sport